eWeek (29.04.2017.) – Štetne materije u lancu ishrane: Nova hrana („Novel Food“)


Poštovane koleginice i kolege, ušli smo u poslednju nedelju aprila meseca. Kao što Vam je poznato, poslednja nedelja u mesecu je uvek određena za ove aktivnosti. Kako u poslednje vreme ima tehničkih problema na eWeek sekciji zvaničnog Edukons portala, nećemo se držati formalnosti pa će biti dovoljno da pošaljete urađen zadatak na mail mihailo_radivojevic@yahoo.com, zaključno sa 29.04.2017. u 2400. Vaš zadatak je da sastavite kratak esej na temu "Nova hrana ili Novel Food", na 1-3 strane A4 formata, sa jednostrukim proredom i fontom Times New Roman 12. Vodite računa o slovnim greškama i koristite srpsku latiničnu ili ćiriličnu tastaturu u zavisnosti od ličnih preferencija. Obavezno navedite svoje ime i prezime, kao i broj dosijea u radu. Vaši radovi biće postavljeni na portalu http://mradivojevic.freeoda.com/educons/etotox/etotox.html i uticaće na konačnu ocenu iz predmeta "Štetne materije u lancu ishrane". Osnovna literatura nalazi se na sledećim linkovima:

Pored osnovne literature studenti treba da samostalno prikupe i dopunsku, i to minimalno iz tri izvora. Ovom prilikom nije predviđen timski rad, tako da eseje studenti sastavljaju individualno.


VAŽNO OBAVEŠTENJE – ZAVRŠENI RADOVI

Poštovane koleginice i kolege,

Vaš odziv na eWeek je relativno zadovoljavajući. Primetio sam da se najveće greške dešavaju kod navođenja izvora literature i spiska korišćene literature. Jako je važno da u tom smislu usvojite pravilnu tehniku pisanja, pre svega jer Vam se bliže diplomski radovi. Na linku http://mradivojevic.freeoda.com/educons/etotox/eweek/29042017.html su radovi studenata koji su uspešno obavili zadatak, i na taj način i Vi treba da postupite.

Ukoliko nađete svoj rad postavljen na napred navedenom linku, to znači da ste uspešno obavili zadatak.

Doc.dr Mihailo Radivojević

30.04.2017.


Sanela Dragošanović (EP 34/13)


Uvod

Svakoga dana se susrećemo sa raznim tv emisijama, postovima na fejsbuku, instagramu i ostalim društvenim mrežama u kojima se propagira „zdrava“ hrana. Nutricionisti neprekidno govore o „nezdravom“ načinu ishrane i zagovaraju zamenu naših osnovnih namirnica (sir, mleko, jaja, meso i slično) koje, navodno, utiču na povećanje masti i holesterola u organizmu nekim novim „prezdravim“ namirnicama koje mogu da se nađu u prodavnicama zdrave hrane, kao što su čia semenke, goji bobice, spirulina, maca, ulje korijandera i drugi dodaci hrani za koje većina naših ljudi nije ni čula, a preporučuju se kao osnovni sastojci raznih dijeta. (Antel i sar., 2016). O kakvoj se to, zapravo, novoj hrani radi i da li je ona toliko zdrava kao što se navodi još uvek nije utvđeno.

Nova hrana

Pod pojmom „nova hrana“ ili „novel food“ se, po službenoj definiciji Evropske Unije, podrazumeva hrana ili ingredijenti hrane, koji se nisu ranije konzumirali u značajnom stepenu (Savić i sar., 2010), odnosno hrana koja se nije konzumirala u velikoj meri pre 1997. godine, kada su usvojeni prvi propisi o njoj. (European Commission, 2017) U tu grupu namirnica, čiji je spisak objedinjen u jedinstven katalog (na osnovu načina proizvodnje) koji članice EU dostavljaju Evropskoj Komisiji za bezbednost hrane (European Commission, 2017), pored prethodno pomenutih semenki i ulja korijandera, spada i inovativna hrana u čijoj se proizvodnji koriste nove tehnologije i proizvodni procesi, kao i tradicionalne namirnice koje se konzumiraju van teritorije Evropske Unije. (Antelj i sar., 2016) Pojedinim proizvodnim procesima se menja odnos nutritivnih materija namirinica (odnos vitamina, minerala, ugljenih hidrata, proteina, masti) kako bi se zadovoljili zahtevi tržišta. Međutim, koliko je to zaista dobro za naš organizam?

Često, na internetu, čitamo članke raznih fitnes trenera, slušamo stručnjake iz raznih oblasti medicine koji svake nedelje gostuju u emisiji „Tako stoje stvari“ na prvom programu RTS-a i koji, upravo, govore o problemu neuravnotežene ishrane. Jedni zastupaju gledište raznoraznih dijeta, potpunog izbacivanja masnih namirnica i šećera iz ishrane i uvođenje više „zelenila“ na tanjir, uz pomenute bobice za grickanje. Drugi kažu da to nije dobro, jer je organizmu potrebno sve i da namirnice s razlogom imaju takav odnos hranljivih materija koji ne bi trebalo da se menja (ključ je u umerenoj ishrani-ne prejedanju ili izgladnjivanju). Treći se zalažu za upotrebu raznih suplemenata u vidu praškova, tableta i pilula kao najbržeg i najlakšeg načina za postizanje željenih rezultata. Kao što možemo da vidimo, mišljenja su podeljenja. Onda imamo svedočanstva raznih ljudi koji su probali i ovo i ono da bi smršali, ugojili se, popravili zdravstveno stanje. Jedna su pozitivna, druga negativna, treća neutralna, variraju od slučaja do slučaja. Dakle, nema preciznih podataka o tome kako „nova“ hrana utiče na ljudski organizam, što je već, samo po sebi, razlog za oprez.

Zaključak

Često se pojam „nova hrana“ poistovećuje sa pojmom „zdrava hrana“. Međutim, ja lično smatram da to nije uvek tako. Od 1997. godine, kada su usvojeni prvi propisi o ovoj vrsti namirnica, do danas, mnogo toga se promenilo. Tržište je postalo globalno, začini iz daleke Kine, Indije i drugih, egzotičnih, delova sveta su postali lako dostupni na svakoj trpezi. Ali, to više nije dovoljno. Prehrambena industrija je rešila da unapredi već postojeći balans ishrane, da poboljša nutritivna svojstva određenih namirnica, da poveća sadržaj vitamina, minerala, belančevina i ugljenih hidrata u njima, a smanji sadržaj masti. S kojim ciljem? I kakve to posledice može da ima na ljudski organizam? Odgovori su nejasni. Ono što se zna jeste da ova oblast nije dovoljno uređena, s obzirom na to da je u zadnjih 20 godina tehnika i tehnologija proizvodnje hrane znatno napredovala, pa prema tome, bezbednost takve hrane mora da se stavi na prvo mesto, moraju da se, pre same proizvodnje, izvrše testiranja takve hrane da bi se utvrdio njen efekat na ljudski organizam, a da se, nakon toga, strogo sprovodi kontrola kvaliteta proizvodnje, skladištenja i uslova transporta. Takođe je neophodno i da se posebnim pravilnikom o uslovima i postupku izdavanja dopuštenja za stavljanje u promet prvi put na teritoriji određene države i posebnim označavanjem nove hrane uredi pomenuta oblast. (Drakulić, 2009).

Literatura

  1. Antelj, J., Albunović, I. (2016): Nova hrana u Srbiji bez kontrole. http://www.politika.rs/sr/clanak/367786/Nova-hrana-u-Srbiji-bez-kontrole. Pristupano: 27.04.2017.
  2. Drakulić, Lj. (2009): Nova hrana – stavljanje na tržište pod strogo nadziranim uvjetima. Portal „IUS-INFO“. http://www.iusinfo.hr/DailyContent/Topical.aspx?id=4703. Pristupano: 27.04.2017.
  3. European Commission (2017): Food Safety. Novel food. https://ec.europa.eu/food/safety/novel_food_en. Pristupano: 27.04.2017.
  4. European Commission (2017): Novel food catalogue. https://ec.europa.eu/food/safety/novel_food/catalogue_en. Pristupano: 27.04.2017.
  5. Savić, M., Kanački, Z., Mijajlović, N. (2010): Kvalitet i sigurnost hrane. Portal „Agroekonomija“. https://agroekonomija.wordpress.com/2010/12/24/kvalitet-i-sigurnost-hrane/. Pristupano: 27.04.2017.

Milica Đorđević


Nova hrana jeste hrana ili sastojak hrane koji su se pre 1997. retko konzumirali ili se nisu nikada konzumirali u Europskoj uniji (EU). Te su godine stupile na snagu prve odredbe o novoj hrani u EU-u, u obliku Uredbe (EZ) br. 258/97.

Nova hrana odnosi se na nove izvore hrane ili novo proizvedenu i inovativnu hranu, hranu proizvedenu upotrebom novih tehnologija i proizvodnih postupaka te hranu koja se tradicionalno konzumira izvan EU-a, ali ne i unutar njega.(Ured za publikacije Evropske unije u Luxembourgu, 2016).

Nova hrana ( Novel Food) odnosi se na sledeće tipove odnosno kategorije hrane:

  1. hrana sa novom ili namerno izmenjenom molekularnom strukturom;
  2. hrana koja se sastoji ili je proizvedena od mikroorganizama, gljivica ili algi, ili hrana koja je iz njih izolovana;
  3. hrana koja se sastoji ili je proizvedena od materije mineralnog porekla ili hrana koja je iz njih izolovana;
  4. hrana koja se sastoji ili je proizvedena od biljaka ili njihovih delova ili je iz njih izolovana, osim kada ta hrana ima istoriju sigurne upotrebe unutar Unije, te se sastoji ili je proizvedena od biljke, ili je izolovana iz biljke ili sorte iste vrste iz koje je dobijena:
    1. ) tradicionalnim tehnikama razmnožavanja koje su se upotrebljavale za proizvodnju hrane unutar Unije pre 15. maja 1997. Ili
    2. ) netradicionalnim tehnikama razmnožavanja, koje se nisu upotrebljavale za proizvodnju hrane unutar Unije prije 15. maja 1997., ako te tehnike ne uzrokuju značajne promene u sastavu ili strukturi hrane, a koje utiču na njihovu nutritivnu vriednost, metabolizam ili nivo nepoželjnih supstanci;
  5. hrana koja se sastoji ili je proizvedena od životinja ili delova životinja ili je iz njih izolovana, osim ako su životinje uzgajane tradicionalnim tehnikama uzgajanja koje su se u Uniji upotrebljavale za proizvodnju hrane pre 15. maja 1997. i ako hrana dobijena od tih životinja ima istoriju sigurne upotrebe hrane na tržištu unutar Unije;
  6. hrana koja se sastoji ili je proizvedena od kultura stanica ili tkiva dobijenog od životinja, bilja, mikroorganizama, gljivica ili algi, ili koja je iz njih izolovana;
  7. hrana koja je rezultat proizvodnog postupka koji se pre 15. maja 1997. nije upotrebljavao za proizvodnju hrane unutar Unije, a kojim se uzrokuju značajne promene u sastavu ili strukturi hrane, koje utiču na njenu nutritivnu vrednost, metabolizam ili nivo nepoželjnih supstanci;
  8. hrana koja se sastoji od sintetičkih nanomaterijala;
  9. vitamini, minerali i druge supstance koji se upotrebljavaju u skladu sa Direktivom 2002/46/EZ, Uredbom (EZ) br. 1925/2006 ili Uredbom (EU) br. 609/2013 ako:
    1. ) je primijenjen proizvodni postupak iz tačke 7. a koji se nije upotrebljavao za proizvodnju hrane unutar Unije pre 15. maja 1997. Ili
    2. ) sadrže sintetičke nanomaterijale kako su definisani u tački 8. ili se od njih sastoje;
  10. hrana koja se prije 15. maja 1997. upotrebljavala isključivo u dodacima ishrani unutar Unije, ako je namenjena za upotrebu u hrani koja nije dodatak ishrani kako je definirano u članku 2. tački (a) Direktive 2002/46/EZ.(Polak, L.,2017)

Primeri različitih vrsta nove hrane:

  1. novi postupak proizvodnje hrane – hleb, gljive ili mleko tretirani ultraljubičastim svetlom radi povećanja sadržaja vitamina D u proizvodu;
  2. novi izvori nutrijenata – ulje dokosaheksaenske kiseline (DHA) iz mikroalgi ili beta-glukan iz kvasca;
  3. prehrambeno-poljoprivredni proizvodi iz trećih zemalja – semenke chia ili plod nonija;
  4. biljni ekstrakti – belančevine uljane repice.(Polak, L.,2017).

Pored navedenih primera postavlja se pitanje da li su insekti uključeni u novu uredbu?

U svetu se insekti često upotrebljavaju u ishrani. U EU-u su insekti obuhvaćeni definicijom nove hrane kao sastojci hrane izolovani iz životinja. I delovi insekata (poput nogu, krila, glave itd.) obuhvaćeni su tom definicijom.

U novom je zakonu pojašnjeno da su definicijom nove hrane obuhvaćene i cele životinje, primerci celi insekata, ako se u EU-u nisu u znatnoj mjeri upotrebljavali za ishranu ljudi pre 15. maja 1997. (Official Journal of the European Union, 2015).

Dodaci ishrani koriste se u srhu poboljšanja zdravlja i sa očekivanim fiziološkim uticajem na ljudsko zdravlje. Taj uticaj zavisi od vrste i količine biološki aktivnih sastojaka. Da bi se zaštitilo javno zdravlje, nužno je sprovesti i osigurati da takva nova hrana ili sastojci nove hrane prođu postupak procene sigurnosti i notifikaciju pre stavljanja na tržište.

Srbija će, uz sve druge standarde, na putu ka Evropskoj uniji morati da donese i pravilnik o takozvanoj novoj hrani. Dok u radnjama zdrave hrane kupujemo čia semenke, goji bobice, spirulinu, i dr. EU štiti potrošače strogim standardima za deklarisanje i način upotrebe ovih proizvoda.

Kako navodi Dr Danica Zarić, direktor IHIS Nutricionizma, nova hrana mora biti bezbedna za potrošače, ali i adekvatno označena. Srbija bi tim pravilnikom prihvatila i EU Registar nove hrane i to bi znatno doprinelo uvođenjem reda među proizvode upravo u prodavnicama „zdrave hrane. U prodavnicama zdrave hrane možemo pronaći ulje semenke biljke čia. Prema odluci EK od 13. septembra 2013. g. u EU to ulje se svrstava u novu hranu. Parametri kvaliteta su jasno propisani. Dopuštena količina, ako se upotrebljava kao hrana u mastima i uljima, jeste do 10 odsto, a kao dodatak ishrani može da se koristi do dva grama na dan. Kod nas se ovi proizvodi uveliko kupuju i konzumiraju bez ikakve kontrole i preporuke o dozvoljenom unosu u organizam.(Antelj i sar., 2016).

Uredbom o novoj hrani utvrđene su usklađene mere za odobravanje, što znači da kada se prehrambeni proizvod odobri za tržište EU, on se može prodavati u svim državama članicama. Međutim, država može obustaviti ili privremeno zabraniti u slučaju da utvrdi da je ona rizična za zdravlje. Nadležni obaveštavaju Evropsku komisiju koja u tom slučaju sprovodi istragu o zaštitnim merama.

Nova hrana ( Novel Food) našla je svoju primenu i svest o novoj hrani se sve više širi i prihvata,pa tako na policama supermarketa u Holandiji možete naći hamburger i šnicle ali od mesa insekata (crva).U holandskim supermarketima ova hrana se uspešno prodaje jer je do svesti ljudi došla činjenica da je proizvodnja i uzgoj krava veoma skupa i zahteva dosta aktivnosti.Za kilogram goveđeg mesa potrebno je šest kilograma biljne hrane, a ne samo to krave proizvode ogromne količine metan koji dodatno zagađuje planetu.Nasuprot njima, insektima je potrebno malo više od kilograma boljne hrane za kilogram mesa, njihovo meso je veoma bogato belančevinama i ostalim hranljivim supstancama i nema masti. Crvi, skakavci i ostali insekti su u Evropi egzotična hrana, za razliku od velikih delova Afrike i Azije gde su uobičajeni deo jela (Svitlica, 2017).

Kod nas bi pre svega trebalo poraditi na informisanosti potrošača o ovakvoj hrani, kako bi i na našim policama u supermarketima mogli kupiti ovakvi proizvodi. Potrošači na našem tržištu moraju biti pravilo informisani, kako bi se razvila svest šta zapravo kupujemo i konzumiramo, a pritom štedimo resurse i energiju, a time utičemo i na zaštitu životnr sredine.

Inovacije u poljoprivredi i prehrambenoj industriji nisu uvek prihvatljive od strane kupaca.Što je veći izbor novih proizvoda, sve veća pažnja se obraća na njih.Kupac treba imati kvalitetnu informaciju o hrani, kako bi zadobio poverenje prema novim proizvodima.Potrošač, takođe, mora da ima poverenje u vladu i velike firmed a će preuzeti sve potrebne mere kako zdravlje ne bi bilo ugroženo novom hranom.Veliki teret nosi i naučna javnost, koja mora svoje aktivnosti usmerene na razvoj i istraživanje nove hrane multifunkcionalno da sprovodi i sa visokim moralnim kapacitetm prezentuje rezultate svog rada (Savić i sar.,2010).

Treba konstatovati da je nova hrana (Novel Food) našim potošačima nedovoljno poznata i da će biti potrebno uložiti velike napore da se informacije plasiraju na pravi način do krajnjih potoršača,za sada ostaje nam samo da čekamo da se naše stanovništvo navikne na ovakav vid hrane.

Literatura:

  1. Ured za publikacije Evropske unije u Luxembourgu (2015): Nova hrana. ISBN 978-92-79-60693-9. https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2015/01/DGSANTE_Novel-Food_HR_v1.0.pdf. Pristupljeno: 29.04.2017.
  2. Antelj, J., Albunović, I. (2016): Nova hrana u Srbiji bez kontrole. Politika. http://www.politika.rs/sr/clanak/367786/Nova-hrana-u-Srbiji-bez-kontrole. Pristupljeno: 29.04.2017.
  3. Official Journal of the European Union (2015): Regulation (EU) 2015/2283 on novel foods. http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:32015R2283&from=EN. Pristupljeno: 29.04.2017.
  4. Pollak, L. (2017): Nova hrana. Časopis za stručnu javnost – inPharma. http://www.inpharma.hr/index.php/news/1443/19/Nova-hrana. Pristupljeno: 29.04.2017.
  5. Savić, M., Kanački. Z., Mijajlović. N. (2010): Kvalitet I sigurnost hrane. Agroekonomija. https://agroekonomija.wordpress.com/2010/12/24/kvalitet-i-sigurnost-hrane/. Pristupljeno: 29.04.2017.
  6. Svitlica. S., (2017) : Nova hrana. Biznis i finansije. http://bif.rs/2015/06/nova-hrana/. Pristupljeno: 29.04.2017.

Tatjana Lukić


Uvod

Globalizacija međunarodnog tržišta je omogućila da hrana iz različitih delova sveta dospe na našu trpezu, a razvoj novih tehnologija i novi poljoprivredni i industrijski procesi u kojima hrana nastaje su doveli do novog načina proizvodnje hrane u vidu nanotehnologije. Međutim, koliko je to zaista dobro i bezbedno za ljudsku ishranu i kakve posledice unos takve hrane može da ostavi na naš organizam? Šta je, uopšte, nova hrana, odnosno, šta Evropska komisija smatra novom hranom?

Nova hrana (Novel food)

Nova hrana ili novel food se odnosi na hranu i sastojke hrane koji se nisu značajno koristili za ishranu ljudi u Evropskoj Uniji pre 1997. godine, kada su usvojeni i prvi propisi o njoj. (Antelj i sar., 2016). Ovaj termin se posebno odnosi na hranu koja se proizvodi korišćenjem novih tehnologija, kao što su nanomaterijali, a koja mora biti bezbedna za potrošače i adekvatno označena. Reč je o sledećim kategorijama hrane i sastojaka hrane (Plac, 2014):

Najpoznatiji i najrasprostranjeniji, modifikovani, primer nove hrane su whey proteini (proteini surutke), koje vrhunski sportisti, svakodnevno, koriste u svojoj ishrani kao suplemente, pri čemu naglašavaju da oni nisu zamena za raznovrsnu ishranu, već dodatak za brži oporavak, rast i razvoj mišića. I zbog toga ću govoriti o njima. U zavisnosti od načina dobijanja, postoje tri vrste whey proteina (Dimitrijević, 2011):

  1. koncentrat,
  2. izolat (dobijen jonoizmenjivačima ili ultramikrofiltracijom) i
  3. hidroizolat.

Tehnologijom dobijanja koncentrata otklanja se veci deo mlečne masti i šećera. Procenat whey proteina koncentrata u preparatu je 65-85 % zavisno od proizvođača. Najčešći slučaj u praksi je da procenat proteina u koncentratu ne prelazi 80 % dok ostale procente čine masti i šećeri.

Izolat dobijen jonoizmenjevačima je postupak kojim se iz mleka izvuku skoro samo proteini. Iako ovaj postupak menja strukturu dobijenih proteina, ovaj preparat sadrži i dalje visok procenat (88-92 %) proteina surutke u 100 g proizvoda.

Izolat proteina surutke dobijen mikrofiltracijom je najčistiji proteinski preparat. 100 g ovog preparata sadrži obično 92-95 % proteina, ne sadrži nečistoće, sadrži više BCAA i kalcijuma. Važno je da tehnologija dobijanja ovakvog preparata ne menja strukturu proteina. Koriste ga uglavnom vežbači koji su na dijeti bez ugljenih hidrata, osobe koje žele poboljšanje performansi i žene.

Hidrolizovani whey protein je preparat koji se najlakše vari jer je delom obrađen. Proteini surutke su hidrolizacijom podeljeni na manje delove-peptide. Peptidi se, zatim, preko mikrofiltera izoluju. Dakle, ovi preparati donose sve prednosti izolata, a uz to se lakše i brže apsorbuju posle uzimanja.

Prema tome, radi se o modifikovanoj hrani, tj. o proteinima koji su izdvojeni iz osnovne namirnice i pretvoreni u prah radi lakše konzumacije s vodom ili mlekom. S obzirom na to da čitava fitnes industrija počiva na ovom i sličnim proizvodima, a znajući da ih koristi veliki broj svetski poznatih sportista, čini se da se radi o potpuno bezbednom proizvodu.

Međutim, da li je tako? I ako jeste, da li nam je whey zaista potreban? Mišljenja su podeljenja na ovu temu. Jedni zastupaju stav da prevelika količina proteina i nedovoljna hidracija organizma mogu da opterete rad bubrega i dovedu do stvaranja kamenca (Zdravosfera.com, 2013), dok drugi kažu da unos proteina od 2,8 grama po kilogramu telesne mase ne šteti bubrezima kod zdravih sportista, dok ljudi koji se ne bave sportom treba da unose od 0,7 do 1,2 grama proteina po kilogramu. (Telegraf, 2015). Dakle, ključ je u pravilnom doziranju i redovnoj hidraciji. U redu. A šta je starosnom granicom uzimanja suplemenata? Ova starosna dob nije precizno definisana, međutim, suplementi se nikako ne preporučuju deci i mladima u periodu rasta i razvoja organizma, kao ni rekreativcima, već samo zdrava i izbalansirana ishrana. (Anđelković, 2017) Ali, ako to može biti štetno za njhovo zdravlje, javlja se pitanje koliko je zaista bezbedno za opštu upotrebu? I da li su moguće posledice vredne rizika?

Zaključak

Pored whey proteina, u fitnes industriji postoji čitav niz proizvoda koji obećavaju zategnuto i mišićavo telo, brz gubitak kilograma i slično, međutim, ono što potrošači moraju da znaju jeste da to nije magičan proizvod, da bez rada neće biti rezultata i da bez uravnotežene, prirodne, ishrane može biti više štete nego koristi. Zbog toga se dobro zapitajte šta želite da postignete, koliko ste truda spremni u to da uložite i budite svesni rizika koji na sebe preuzimate uzimanjem ove vrste „nove hrane“. Postavite sebi pitanje: kakve su moguće posledice i da li je vredno rizika? I pokušajte da date odgovor, jer su naučna mišljenja i stavovi još uvek u sukobu po tom pitanju.

Dakle, ovoj oblasti, svakako, treba pokloniti dosta pažnje, kao i veliki broj dugotrajnih i iscrpnih istraživanja, kako bi se, potencijalni, pozitivni efekti i štetne posledice koje može da ima na zdravlje ljudi utvrdili sa sigurnošću.

Do tada je sve prepušteno odluci pojedinaca i podložno mišljenju raznih stručnjaka, s obzirom da se, pomenuti, proizvodi nalaze u slobodnoj prodaji.<)p>

Literatura

  1. Anđelković, M. (2017): Kurs sportske ishrane i suplementacije. CIS – Centar za sportsku ishranu i suplementaciju. http://www.cis.edu.rs/postavite-pitanje/dr-marija-andjelkovic/.Pristupano: 28.04.2017.
  2. Antelj, J., Albunović, I. (2016): Nova hrana u Srbiji bez kontrole. Politika. http://www.politika.rs/sr/clanak/367786/Nova-hrana-u-Srbiji-bez-kontrole. Pristupano: 28.04.2017.
  3. Dimitrijević, M. (2011): Proteini iz surutke (whey) - sve sto treba da znate. Pansport. https://www.pansport.rs/tekstoteka/dodaci-ishrani-suplementacija/proteini-iz-surutke-whey-sve-sto-treba-da-znate. Pristupano: 28.04.2017.
  4. Plac (2014): Pripremljen nacrt pravilnika u oblasti nove hrane. http://www.info-evropa.rs/pripremljen-nacrt-pravilnika-u-oblasti-nove-hrane/. Pristupano: 28.04.2017.
  5. Telegraf (2015): Zablude o proteinskoj ishrani! Mit broj 1: Uništiće vam bubrege! http://www.telegraf.rs/sport/1426319-zablude-o-proteinskoj-ishrani-mit-broj-1-unistice-vam-bubrege. Pristupano:28.04.2017.
  6. Zdravosfera.com (2013): Proteini-Whey. http://www.zdravosfera.com/proteini-whey/. Pristupano: 28.04.2017.

Danijel Stevanović


Pojam nove hrane

Poslednjih godina svedoci smo sve veće pojave, za nas, neobične i egzotične hrane u Evropi i u Srbiji. Ova hrana poseduje osobine, koje podsećaju na sveže i prirodno stanje hrane i jednim imenom je nazvana nova hrana ili novel food.

Nova hrana definisana je kao hrana koja se u EU-u nije konzumirala u velikoj meri pre maj-a 1997. (kada su stupili na snagu prvi propisi u području nove hrane). To može biti nova, inovativna hrana ili hrana za čiju se proizvodnju koriste nove tehnologije i proizvodni procesi pa i hrana koja se tradicionalno konzumira izvan Evropske Unije.

Podela i vrste nove hrane

Pod pojmom nove hrane podrazumevamo hranu koja je odobrena za upotrebu u Evropskoj uniji. Do sada je odobreno oko 90 vrsta nove hrane. Nova hrana se može podeliti u tri kategorije i to na (Policy and Legal Advice Centre, 2014):

Primeri za novu hranu su poljoprivredni proizvodi iz trećih zemalja kao sto je semenka čia i biljni ekstrakti – belančevina uljane repice. U novu hranu spada i hrana koja je dobijena novim postupkom proizvodnje npr. hleb,gljive ili mleko tretirani ultraljubičastim svetlom radi povećanja sadržaja vitamina D. Pojedine vrste hrane koje predstavlja zdraviju ili ekonomičniju zamenu za tradicionalnu hranu takođe spadaju u kategoriju nove hrane. Neki od primera su:

Tofu - ili sojin sir koji ima blag ukus, ali lako poprima ukus druge hrane i začina se kojima se kuva. Može se naći u frižiderima trgovina zdrave hrane i u mnogim supermarketima. Tofu sadrži mnogo belančevina, vitamina, kalcijuma i drugih minerala, a ne sadrži holesterol.

Sojino ili pirinčano i zobeno mleko - mogu se koristiti umesto kravljeg mleka preliveni preko žitnih pahuljica, u kolačima, umacima, kao i u frapeima.

Pšenični gluten (seitan) - ima ukus mesa I može naći u prodavnicama zdrave hrane i supermarketima. Ima široki spektar upotrebe. Prirodno je siromašan mastima, sejtan može biti dimljen, pržen na tiganju, pečen ili pržen na roštilju.

Uredba o novoj hrani

16. novembra 2015. godine Evropska komisija je donela novu uredbu koja je zamenila dve decenije stare i zastarele zakonske propise u oblasti nove hrane. Ova uredba je imala za cilj da poboljša uslove po kojim bi preduzeća mogla na jednostavniji način da, novu i inovativnu hranu, plasiraju na tržište EU-a, istovremeno zadržavajući visoki stepen sigurnosti hrane za evropske potrošače (Antelj i sar., 2016). Uredbom se uspostavlja centralizovani sistem odobravanja kojim će se omogućiti veća pouzdanost za podnosioce zahteva koji traže odobrenje za novu hranu te će se pojednostaviti i ubrzati i sam postupak odobravanja.

Evropska agencija za bezbednost hrane (EFSA) će sprovoditi naučnu procenu rizika zahteva za novu hranu a posebna komisija pri ovoj agenciji arhiviraće nove zahteve i preuzima ulogu da predlaže odobrenja novih zahteva evropskoj agenciji za bezbednost hrane.

Nova hrana mora da zadovolji isključivo bezbedonosne zahteve uzimajući u obzir njeno dobijanje korišćenjem novih sirovina i primenom novih procesa. Gruba podela postupaka u tehnologiji nove hrane je sledeća (Savić i sar., 2010):

  1. Novi biotehnološki postupci u proizvodnji hrane (GMO) - Ovo je tehnologija prenosa gena sa jednog na drugi organizam. Proizvod je genetski modifikovan organizam (GMO), a hrana koja koristi GMO nosi naziv GMO hrana.
  2. Novi tehnološki postupci proipreme i konzerviranja hrane - pripreme i konzerviranja hrane omogućavaju stvaranje dodatne vrednosti hrane (olakšane manipulacije poluprerađene hrane, produžen rok trajanja, smanjenje energije za pripremu, smanjenje negativnog uticaja na životnu sredinu, zadržavanje organoleptičkih svojstava, nutritivne vrednosti i mikrobiološke bezbednosti proizvoda).

Nova hrana se mora propisno obeležavati shodno zahtevima iz uredbe br. 1169/2011. Na deklaraciji mora biti naveden naziv hrane i, prema potrebi, način upotrebe.

Nanomaterijali su materijali proizvedeni na nivou atoma i molekula. Nanomaterijalom se smatra svaki namerno proizvedeni materijal koji ima jednu ili više dimenzija manjih od 100 nanometara (European Chemical Agency, 2017). Oni imaju veću ukupnu površinu pa su reaktivniji, a takođe postoji mogućnost da lakše ulaze u ćelije organizma jer su mali. U novoj uredbi navedeno je da je za proizvedene nanomaterijale definisane u novim propisima potrebno odobrenje kao nove hrane pre nego što se mogu upotrebiti u prehrambenim proizvodima. To praktično znači da će se hrana dobijena nanometerijalima dvostruko kontrolisati, prvo kao sastojak hrane, a potom hrana koja je dobijena upotrebom nanomaterijala (Volčević, 2017).

Novi propisi će se odnositi i na hranu proizvedenu od tkiva i mesa insekata tj. hrana koja sadrži ove sastojke će takođe morati da prođe proces odobrenja. Najavljeno je da će se biti donešeni novi propisi upotrebe hrane koja potiče od kloniranih životinja kao i niz drugih propisa iz oblasti nove hrane koji se još uvek uređuju (Europsko vijeće, 2017).

U Srbiji se proizvodi tzv. nove hrane već uveliko konzumiraju. U prodavnicama zdrave hrane i supermarketima u Srbiji se mogu naći većina proizvoda kao i u EU. Međutim za razliku od EU u našoj zemlji ne postoje propisi i regulative o upotrebi nove hrane u ishrani što predstavlja veliki zdravstveni i bezbednosni rizik za potrošače.

Uredba o novoj hrani će početi da se primenjuje u EU krajem 2017. a do tada Srbija će, na putu ka članstvu u EU, morati da uskladi svoje regulative sa propisima EU jer po novoj uredbi nijedna članica EU ne sme da odobri ili odbije zahtev za bilo koju vrstu nove hrane već će to isključivo raditi Evropska komisija za bezbednost hrane.

Lista sa odobrenom novom hranom, kao i hranom čiji se zahtev trenutno ispituje, može se naći na sajtu Evropske komisije za bezbednost hrane (European Commission, 2017).

Literatura

  1. Antelj, J., Albunović, I. (2016): Nova hrana u Srbiji bez kontrole. http://www.politika.rs/sr/clanak/367786/Nova-hrana-u-Srbiji-bez-kontrole . Pristupano: 28.04.2017. god.
  2. Volčević, M. (2017): "NOVA HRANA" U Srbiji bez kontrole. http://dobrojutro.info/sh/nova-hrana-u-srbiji-bez-kontrole. Pristupano 28.04.2017. god.
  3. Savić, M., Kanački, Z., Mijajlović, N. (2010): Kvalitet i sigurnost hrane. Portal „Agroekonomija“. https://agroekonomija.wordpress.com/2010/12/24/kvalitet-i-sigurnost-hrane/. Pristupano: 28.04.2017. god.
  4. European Commission (2017): Novel Food - List of authorisations. http://ec.europa.eu/food/safety/novel_food/authorisations/list_authorisations_en. Pristupano: 28.04.2017. god.
  5. Europsko vijeće (2017): Vijeće Europske unije. Nova hrana. http://www.consilium.europa.eu/hr/policies/novel-foods/. Pristupano 28.04.2017. god.
  6. Policy and Legal Advice Centre (2014): Pripremljen nacrt pravilnika u oblasti nove hrane. http://www.info-evropa.rs/pripremljen-nacrt-pravilnika-u-oblasti-nove-hrane/. Pristupano: 28.04.2017. god.
  7. European Chemical Agency (2017): Nanomaterijali. https://echa.europa.eu/hr/regulations/nanomaterials. Pristupano: 28.04.2017. god.

Jovana Stanimirović (Ep 41/13)


Nova hrana

Srbija će, uz sve druge standarde, na putu ka Evropskoj uniji morati da donese i pravilnik o takozvanoj "novoj hrani''. Ovi propisi su u EU usvojeni pre godinu dana, a počinju da se primenjuju krajem 2017. godine. Šta je nova hrana već se uveliko polemiše širom sveta iako su se te namirnice i bez propisa odomaćile i na našem tržištu. Čia semenke, goji bobice, spirulina, maca, ulje korijandera i drugi dodaci hrani odavno su sastojci raznih dijeta, a nutricionisti ih preporučuju kao magične dodatke ishrani. Rafovi takozvanih prodavnica „zdrave” hrane prepuni su proizvoda latinskih naziva, koji su nama većina nepoznati.(Antelj i sar., 2016).

Nova hrana je hrana ili sastojci hrane koji se do sada nisu u znatnijoj meri koristili za prehranu ljudi unutar Zajednice i koji su obuhvaćeni sledećim kategorijama:

Nova hrana'' u EU je definisana kao ona koja se nije konzumirala u velikoj meri pre 1997. godine, kada su usvojeni i prvi propisi o njoj. U ovu grupu namirnica, osim nove, spada i inovativna hrana u čijoj se proizvodnji koriste nove tehnologije i proizvodni procesi, kao i tradicionalne namirnice koje se konzumiraju izvan EU. Na primer, nedavno su kao nova hrana odobrene belančevine semenki uljane repice i ulje dobijeno iz semena korijandera. U EU je od 1997. do 2014. podneto oko 170 zahteva za odobravanje, a tek 90 njih je dobilo dozvolu. Među njima su, npr., hrana proizvedena uz pomoć najnovijih tehnoloških inovacija, kao što su termički obrađeni mlečni proizvodi fermentisani bakterijama. Tu je i "salatrim" – mast smanjene energetske vrednosti, ulje dobijeno iz mikroalgi, voćni sok proizveden tehnologijom visokog pritiska (Volčević, 2017).

Primeri različitih vrsta nove hrane:

  1. Novi postupak proizvodnje hrane – hleb, gljive ili mleko tretirani ultraljubičastim svetlom radi povećanja sadržaja vitamina D u proizvodu;
  2. Novi izvori nutrijenata – ulje dokosaheksaenske kiseline (DHA) iz mikroalgi ili beta-glukan iz kvasca;
  3. Prehrambeno-poljoprivredni proizvodi iz trećih zemalja – semenke chia ili plod nonija;
  4. Biljni ekstrakti – belančevine uljane repice.(Polak, 2017).

U Srbiji je to drugačije. Kontrolu te ''nove hrane'', kao i njen uvoz i izvoz, je u nadležnosti sanitarne inspekcije. Svaki proizvod koji uđe u našu zemlju, podleže svrstavanju i kontroli sertifikovanih laboratorija. Ipak, prema rečima stručnjaka, ne postoji zakon koji određuje koje su to namirnice u grupi „nove hrane“.

Zakon o bezbednosti hrane donet 2009. dao je neke osnovne parametre koji se odnose na to šta predstavlja tu "novu hranu.2 Tim zakonom je definisano da tu "novu hranu" čini hrana koja do tada nije konzumirana, korišćenja ili bila na našem tržištu. Ipak, znak je pitanja koja je zaista to hrana. Svaki proizvod koji uđe u našu zemlju proveravaju se u sertifikovanim laboratorijama, ali da se vratimo na početak priče, u Srbiji još ne postoji Nacionalna referentna laboratorija koja bi obezbedila pouzdanu kontrolu, ne samo preko akreditovanih laboratorija, nego i kroz krovnu superanalizu (Veljković. 2016).

Nanomaterijali u hrani

U novoj uredbi navedeno je da se hrana proizvedena uz pomoć nanomaterijala mora dvostruko kontrolisati. Potrebno je odobrenje za nanomaterijale kao sastojak hrane, a onda se kontroliše i hrana dobijena na ovaj način i njihovu sigurnost procenjuje Evropska agencija za bezbednost hrane (EFSA). Interesantno je da je prema iskustvu Hrvatske za odobravanje neke nove namirnice potrebna saglasnost Ministarstva zdravlja.

Pravilnik o novoj hrani mogao da olakša njenu upotrebu potrošačima, ali i kontrolu inspekcijama. Ta hrana mora da bude bezbedna za potrošače, ali i odgovarajuće označena. Srbija bi tim pravilnikom prihvatila i EU Registar nove hrane, i to bi znatno doprinelo uvođenju reda među proizvode upravo u prodavnicama zdrave hrane (Volčević, 2017).

Literatura

  1. Pollak, L. (2017): Nova hrana. Časopis za stručnu javnost – inPharma. http://www.inpharma.hr/index.php/news/1443/19/. Pristupljeno:03.05.2017.
  2. Antelj, J., Albunović, I. (2016): Nova hrana u Srbiji bez kontrole. Politika. http://www.politika.rs/sr/clanak/367786/Nova-hrana-u-Srbiji-bez-kontrole. Pristupljeno:03.05.2017.
  3. Volčević, M. (2017): Nova hrana" u Srbiji bez kontrole. Dobro jutro. http://dobrojutro.info/sh/nova-hrana-u-srbiji-bez-kontrole. Pristupljeno:03.05.2017.
  4. Veljković, A. (2016): Kontrola hrane: da li opasnost vreba iz tanjira? Niške vesti. http://niskevesti.rs/kontrola-hrane-da-li-opasnost-vreba-iz-tanjira/. Pristupljeno:03.05.2017.
  5. Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske (2017): Nova hrana. https://zdravlje.gov.hr/o-ministarstvu/djelokrug-1297/sanitarna-inspekcija/najcesca-pitanja-i-odgovori-2332/nova-hrana-2346/2346. Pristupljeno:03.05.2017.

Nemanja Zulić


Uvod

Svetsko tržište je prepuno najrazličitijih prehrambenih proizvoda od kojih su neki već postali tradicionalna jela na evropskoj trpezi, dok su drugi tabu tema (kao kuhinja azijskih i afričkih zemalja prepuna raznoraznih insekata, pasa i pacova), a o trećima se još uvek vodi naučna polemika, jer se radi o hrani proizvedenoj nanotehnologijom i namirnicama koje vode poreklo od kloniranih životinja. Sve je to objedinjeno jednim zajedničkim nazivom – nova hrana ili novel food (Plac, 2014) i predstavlja ozbiljno zdravstveno pitanje.

Novel food

Šta je „nova hrana” na tržištu Evropske Unije? To je hrana koja se nije konzumirala u EU-u „u znatnijoj meri” pre maja 1997., kad je prva uredba o tom pitanju stupila na snagu. Ovom definicijom je obuhvaćena hrana s novim sastojcima ili hrana na koju se primenjuju novi postupci proizvodnje (Veće Evropske unije, 2017).

Prema, pomenutoj, uredbi Evropskog Parlamenta i Veća iz 1997. godine, radi se o hrani koja je svrstana u sledeće kategorije (Službeni list Evropske unije, 1997):

  1. hrana i sastojci hrane koji sadrže genetski modifikovane organizme ili se od njih sastoje u smislu Direktive 90/220/EEZ;
  2. hrana i sastojci hrane koji su proizvedeni od genetski modifikovanih organizama, ali ih ne sadrže;
  3. hrana i sastojci hrane s novom ili namerno modifikovanom primarnom molekularnom strukturom;
  4. hrana i sastojci hrane koji se sastoje od mikroorganizama, gljivica ili algi ili su izolovani iz njih;
  5. hrana i sastojci hrane koji se sastoje od biljaka ili su izolovani iz njih, te sastojci hrane izolovani iz životinja, osim hrane i sastojaka hrane koji su dobijeni tradicionalnim načinima reprodukcije ili razmnožavanja, te za koje je od ranije poznato da se mogu sigurno konzumirati;
  6. hrana i sastojci hrane na kojima je primenjen proizvodni postupak koji se trenutno ne koristi, ako taj postupak uzrokuje značajne promene u sastavu ili strukturi hrane ili sastojaka hrane koje utiču na njihovu prehrambenu vrednost, metabolizam ili nivo nepoželjnih materija.

Ovakav tip hrane je nastao kao rezultat ispunjenja zahteva potrošača za povećanim kvalitetom, raznovrsnijom ishranom, pogodnijim načinom konzumiranja, odnosno za zadržavanjem kvaliteta hrane u što dužem vremenskom periodu.

Ali, koliko je ova hrana, zapravo, zdrava?

Kao što znamo, nanotehnologija je nauka koja se bavi manipulacijom materije na nivou atoma i molekula i sve je prisutnija u prehrambenoj industriji, čime nosi ozbiljne rizike po ljudsko zdravlje i okolinu.

Ali, to nije sve. Industrijski analitičari i zagovornici predviđaju da će se hrana, putem nanotehnologije, kreirati razmeštajem atoma i molekula, čime će se zadovoljiti potrebe potrošača za raznim nutritivnim vrednostima. Pored toga, hrana će biti umotana u „pametnu“ sigurnosnu ambalažu koja može prepoznati kvarenje ili zagađenje opasnim materijama, a budući proizvodi pojačavaće i prilagođavati svoju boju, ukus ili sadržaj hranjivih materija tako da zadovolje ukus ili zdravstvene potrebe svakog potrošača (The Conoplja News, 2017).

S druge strane, u poljoprivredi, nanotehnologija obećava smanjenje upotrebe pesticida, poboljšanje uzgoja biljaka i životinja, te stvaranje novih nanobioindustrijskih proizvoda.

Zvuči idealno, zar ne? Da li je zaista tako?

Trenutno postoji veoma mali, ali rastući korpus literature o toksikologiji na temelju kojeg je moguće zaključiti da su, u odnosu na veće čestice, nanočestice reaktivnije, mobilnije i imaju veću verovatnoću toksičnosti za ljude i okolinu, a preliminarna naučna istraživanja su pokazala da mnogi tipovi nanočestica mogu dovesti do povećanog oksidativnog stresa koji može dovesti do formiranja slobodnih radikala koji mogu izazvati rak, mutacije DNK, pa čak i smrt ćelija (The Conoplja News, 2017).

Međutim, i pored toga su, u nedostatku javne rasprave, regulatornog nadzora i nedovoljne informisanosti javnog mnjenja, neoznačeni prehrambeni proizvodi dobijeni primenom nanotehnologije počeli da se pojavljuju na policama naših supermarketa.

Što se tiče ostalih tipova „nove hrane“ čija je lista veoma duga, a može joj se pristupiti na jedinstvenom katalogu koji članice EU-a redovno ažuriraju dostavljanjem liste „nove hrane“ sa svoje teritorije Evropskoj Komisiji za bezbednost hrane (European Commission, 2017), Veće Evropske unije je 2015. donelo nova pravila za uređenje ove oblasti koja je, iste godine, odobrio Evropski parlament.

Nova pravila bi trebalo da skrate postupak odobrenja proizvodnje „nove hrane“ i njenog ulaska na tržište EU; zatim se pod posebnu kontrolu i testiranje stavlja hrana koja sadrži proizvedene nanomaterijale ili se sastoji od njih; nova pravila se odnose i na hranu koja potiče od kloniranih životinja sve dok posebna pravila o tom pitanju ne stupe na snagu; nova pravila, će se, takođe, primenjivati na hranu od kultura tkiva, ćelija i insekata, pa će i ona biti podložna postupku odobrenja (Veće Evropske unije, 2017).

Zaključak

Kao što možemo da vidimo, radi se o oblasti prehrambene industrije koja je još uvek u fazi razvoja i istraživanja. Naučna istraživanja su oprečna ili nepotpuna, što govori o tome da inženjering „nove hrane“ i njegove posledice po ljudsko zdravlje još uvek nisu poznati. Ono što je zabrinjavajuće je da postoji veliki broj članaka i naučnih radova koji upozoravaju na katastrofalne posledice koje bi mogle da se dogode ukoliko se nastavi „igranje“ sa prirodnim nutrijentima i njihov razmeštaj po, ne znam čijoj, želji i potrebi.

Videli smo koliko je nanotehnologija opasna.

Ne znam zbog čega nam je potrebno kloniranje životinja, ne razumem zašto hrana koja nas je održavala hiljadama godina odjednom nije dobra i dovolja, pa nam treba neka nova „pametna“ hrana koja će se prilagođavati našem ukusu.

S druge strane, smatram da hrana, koja nije tradicionalno evropska i predstavlja tabu temu ili egzotični specijalitet kod nas, nije opasna po zdravlje, čemu svedoči narod koji se time hrani vekovima, ali svakako treba da podleže zdravstveno bezbednoj kontroli, kao i ostale namirnice.

Literatura

  1. European Commission (2017): Novel food catalogue. https://ec.europa.eu/food/safety/novel_food/catalogue_en. Datum pristupa: 29.04.2017.
  2. Plac (2014): Draft Rulebook in the area of novel foods prepared. http://www.info-evropa.rs/pripremljen-nacrt-pravilnika-u-oblasti-nove-hrane/?lang=en. Datum pristupa: 29.04.2017.
  3. Službeni list Evropske unije (1997): Uredba (EZ) br. 258/97 Evropskog Parlamenta i Veća od 27. maja 1997. o novoj hrani i sastojcima nove hrane. http://eur-lex.europa.eu/legal-content/hr/txt/html/?uri=celex:31997r0258&from=en. Datum pristupa: 29.04.2017.
  4. The Conoplja News (2017): Nanotehnologija u Hrani. http://www.conopljanews.net/nanotehnologija_u_hrani.html. Datum pristupa: 29.04.2017.
  5. Veće Evropske unije (2017): Nova hrana. http://www.consilium.europa.eu/hr/policies/novel-foods/. Datum pristupa: 29.04.2017.

Lazar Bogdanović (EP 43/13)


Nova hrana

Srbija će, uz sve druge standarde, na putu ka Evropskoj uniji morati da donese i pravilnik o takozvanoj novoj hrani. Ovi propisi su u EU usvojeni pre godinu dana, a počinju da se primenjuju krajem 2017. godine. Šta je nova hrana već se uveliko polemiše širom sveta iako su se te namirnice i bez propisa odomaćile i na našem tržištu. Čia semenke, goji bobice, spirulina, maca, ulje korijandera i drugi dodaci hrani odavno su sastojci raznih dijeta, a nutricionisti ih preporučuju kao magične dodatke ishrani. Rafovi takozvanih prodavnica „zdrave” hrane prepuni su proizvodi latinskih naziva (Antelj i sar., 2016).

’’Nova hrana’’ u EU je definisana kao ona koja se nije konzumirala u velikoj meri pre 1997. godine, kada su usvojeni i prvi propisi o njoj. U ovu grupu namirnica, osim nove, spada i inovativna hrana u čijoj se proizvodnji koriste nove tehnologije i proizvodni procesi, kao i tradicionalne namirnice koje se konzumiraju izvan EU. Na primer, nedavno su kao nova hrana odobrene belančevine semenki uljane repice i ulje dobijeno iz semena korijandera. U EU je od 1997. do 2014. podneto oko 170 zahteva za odobravanje, a tek 90 njih je dobilo dozvolu. Među njima su, npr., čia semenke, hrana proizvedena uz pomoć najnovijih tehnoloških inovacija, kao što su termički obrađeni mlečni proizvodi fermentisani bakterijama. Tu je i ’’salatrim’’ – mast smanjene energetske vrednosti, ulje dobijeno iz mikroalgi, voćni sok proizveden tehnologijom visokog pritiska (Volčević, 2017).

Nova hrana je hrana ili sastojci hrane koji se do sada nisu u znatnijoj meri koristili za prehranu ljudi unutar Zajednice i koji su obuhvaćeni sledećim kategorijama:

Primeri različitih vrsta nove hrane:

  1. Novi postupak proizvodnje hrane – hleb, gljive ili mleko tretirani ultraljubičastim svetlom radi povećanja sadržaja vitamina D u proizvodu.
  2. Novi izvori nutrijenata – ulje dokosaheksaenske kiseline (DHA) iz mikroalgi ili beta-glukan iz kvasca.
  3. Prehrambeno-poljoprivredni proizvodi iz trećih zemalja – semenke chia ili plod nonija.
  4. Biljni ekstrakti – belančevine uljane repice (Pollak, 2017).

U novoj uredbi navedeno je da se hrana proizvedena uz pomoć nanomaterijala mora dvostruko kontrolisati. Potrebno je odobrenje za nanomaterijale kao sastojak hrane, a onda se kontroliše i hrana dobijena na ovaj način i njihovu sigurnost procenjuje Evropska agencija za bezbednost hrane (EFSA). Interesantno je da je prema iskustvu Hrvatske za odobravanje neke nove namirnice potrebna saglasnost Ministarstva zdravlja.

Pravilnik o novoj hrani mogao da olakša njenu upotrebu potrošačima, ali i kontrolu inspekcijama. Ta hrana mora da bude bezbedna za potrošače, ali i odgovarajuće označena. Srbija bi tim pravilnikom prihvatila i EU Registar nove hrane, i to bi znatno doprinelo uvođenju reda među proizvode upravo u prodavnicama zdrave hrane (Antelj i sar., 2016).

U prodavnicama zdrave hrane može da se pronađe ulje semenke biljke čia. Prema odluci Evropske komisije (EK) od 13. septembra 2013, u EU to ulje se svrstava u novu hranu. Parametri kvaliteta jasno su propisani. Dozvoljena količina je do 10 odsto, ako se upotrebljava kao hrana u mastima i uljima, a kao dodatak ishrani može da se koristi do dva grama na dan.

Slično je i s uljem iz semena korijandera, koje je odobreno kao nova hrana još 8. novembra 2011, s tačnom specifikacijom masnih kiselina koje ulaze u sastav ulja. Može da se koristi samo u dodacima ishrani i to u najvećoj dopuštenoj dozi od 600 miligrama na dan (Volčević, 2017).

Kako bi se olakšala trgovina tradicionalnom hranom iz zemalja van EU, koja se u Evropi smatra novom hranom, novom uredbom je uveden i primereniji postupak procene. Na primer, ako se ova hrana kroz dugačak vremenski period pokazala kao sigurna za konzumiranje i ako države članice EU i EFSA smatraju da ona ne predstavlja rizik po potrošače, donosi se odluka o njenom stavljanju na tržište uz detaljne informacije koje je prate (Antelj i sar., 2016).

U svetu se insekti često upotrebljavaju u ishrani. U Evropskoj uniji oni su obuhvaćeni definicijom nove hrane kao sastojci hrane izolovani iz životinja. I delovi insekata kao štio su noge, krila, glava takođe su u uredbi, a novom hranom mogu se zvati i celi insekti ukoliko se pre 1997. godine nisu upotrebljavali u ishrani evropskih potrošača. (Official Journal of the European Union, 2015).

Nova hrana ne smije predstavljati opasnost za potrošača, stvarati zabludu kod potrošača, niti se razlikovati toliko od hrane koju bi po svojoj namjeni trebala zamijeniti da bi njezina potrošnja bila za potrošača u prehrambenom smislu nepovoljna (Drakulić, 2009).

Zbog mnogih rasprava na svim nivoima od naučnog do potrošačkog, treba konstatovati da inovacije u poljoprivredi i prehrambenoj industriji nisu uvek, ma kako se to pravdalo, prihvatljive od strane kupaca. Što je veći izbor novih proizvoda, sve veća pažnja se obraća na njih. Sigurno je da svemu doprinosi i količina i kvalitet informacija, koje dobija kupac o ovoj hrani, ali i izgrađenog poverenja potrošača prema ovim proizvodima. Takodje, potrošač mora da ima poverenja i u vladu i velike firme da će preduzeti sve potrebne mere kako zdravlje ne bi bilo ugroženo novom hranom.

Ne treba reći ne novim proizvodima, ali primeniti sve mere opreza pri njenoj formulaciji i ne treba reći bezuslovno da organskim proizvodima ukoliko nemaju sertifikat i zaštitni znak. (Savić i sar., 2010):

Literatura

  1. Pollak, L. (2017): Nova hrana. Časopis za stručnu javnost –inPharma. http://www.inpharma.hr/index.php/news/1443/19/Nova-hrana. Pristupljeno: 29.04.2017.
  2. Antelj, J., Albunović, I. (2016): Nova hrana u Srbiji bez kontrole. http://www.politika.rs/sr/clanak/367786/Nova-hrana-u-Srbiji-bez-kontrole. Pristupano: 30.04.2017.
  3. Savić, M., Kanački. Z., Mijajlović. N. (2010): Kvalitet I sigurnost hrane. Agroekonomija. https://agroekonomija.wordpress.com/2010/12/24/kvalitet-i-sigurnost-hrane/. Pristupljeno: 30.04.2017.
  4. Official Journal of the European Union (2015): Regulation (EU) 2015/2283 on novel foods. http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:32015R2283&from=EN. Pristupljeno: 05.05.2017.
  5. Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske (2017): Nova hrana. https://zdravlje.gov.hr/o-ministarstvu/djelokrug-1297/sanitarna-inspekcija/najcesca-pitanja-i-odgovori-2332/nova-hrana-2346/2346. Pristupljeno:06.05.2017.
  6. Drakulić, Lj. (2009): Nova hrana – stavljanje na tržište pod strogo nadziranim uvjetima. Portal „IUS-INFO“. http://www.iusinfo.hr/DailyContent/Topical.aspx?id=4703. Pristupano: 06.05.2017.
  7. Volčević, M. (2017): "NOVA HRANA" U Srbiji bez kontrole. http://dobrojutro.info/sh/nova-hrana-u-srbiji-bez-kontrole. Pristupano : 06.05.2017.

Studenti koji su se odazvali na elektronsku nastavu (eWeek) u aprilu 2017

Studenti čiji radovi nisu postavljeni na sajt nisu iz objektivnih i subjektivnih razloga stigli da završe zadatak na vreme i u potpunosti. Veći broj ovih studenata ne vlada tehnikom pisanja stručnih radova na zadovoljavajućem nivou. Uglavnom prave velike greške prilikom navođenja izvora literature, i formiranja spiska korišćene literature. Neretko ignorisanje komentara za korekciju u radovima, upućuje na zaključak da često rade na android platformi, na pametnim telefonima, umesto u adekvantim procesorima teksta na PC-u. Čitave pasuse u radu formiraju prostim kopiranjem iz izvornih materijala, bez dublje analize i obrade. Često mešaju ćirilicu i latinicu. Slabo su ovladali tehnikama pravilne formatizacije teksta. Uvažavajući navedeno, može se očekivati niska efikasnost pri izradi diplomskih radova. To je svakako zabrinjavajuće, jer su u pitanju studenti 4. godine.

[POVRATAK]

Free Web Hosting